Kasnog ljeta putovala sam u Pulu da razgledam upravo završenu poslovnu zgradu tvrtke za rasvjetu “Lumenart”. Vlasnik tvrtke, dizajner Dean Skira, objasnio mi je telefonski kako ću naći zgradu i odmah mi je nagovijestio da ću biti iznenađena te da ga zanima kako će mi se dopasti. Da će me zgrada iznenaditi, nije slutilo na dobro jer me divlji dizajnerski ekscesi rijetko mogu uvjeriti, dok me suzdržana arhitektonska rješenja uvijek iznova oduševljavaju. Dok sam krivudala uskom cestom, s lijeva i s desna redale su se višekatnice pastelnih boja, s masivnim bijelim balustradama koje su jasno pokazivale da tu baš nisu posve dobro shvaćene ideje pionira postmodernizma. Nakon posljednjeg lijevog zavoja – uau! – našla sam se ispred zaista neobične bijele zgrade kakvu bih očekivala u El Croquisu ili u nekoj od 2G publikacija, ali sasvim sigurno ne između kvazihistorijskih vila na periferiji Pule. Odahnula sam – neću morati objašnjavati s kojeg aspekta mi zgrada izgleda “naročito zanimljivom”.
