Stan mladog poslovnog čovjeka smješten je unutar stambeno-poslovnog kompleksa relativno recentne, ambiciozno projektirane interpolacije u zagrebačko donjogradsko tkivo.Jedinstvena privilegiranost lokacije uz centralni gradski trg provocirala je investitora ove čitave gradnje da maksimalno podigne standard stanovanja i poslovanja unutar objekta u smislu arhitektonskog izraza, tehnološke opreme i načina održavanja zgrade u odnosu na uobičajenu hrvatsku praksu.Unutar takvog okvira, budući mladi stanar kupio je dvije susjedne stambene jedinice u rohbau fazi uređenja s namjerom da ih poveže u jedan cjeloviti prostor raskošnijih dimenzija. Sretna okolnost kod ovog zahvata bila je u tome što je već kod izvornog projekta ostavljena mogućnost relativno lakog povezivanja rušenjem dijela zida ispunjenog opekom unutar armiranobetonskog nosivog zida. Time su dva stana jednostavno povezana u jedinstveni prostor.Inverzni projektantski pristup od uobičajenog i svakodnevnog (gdje se postojeći tlocrt nastoji ispuniti što većim programom), ovdje je zamijenjen slobodom da se oblikuje jednostavan projektni program u nešto manje od 200 m2. To je iziskivalo i dodatnu odgovornost, jer za pogreške u ovakvoj, za arhitekte rijetkoj i lukrativnoj situaciji više ne postoji mjesto opravdanja.Prostorna organizacija nosive postojeće konstrukcije spojenih stambenih jedinica definirala je u velikoj mjeri funkcionalnu shemu. Ujedno, povezivanjem dviju stambenih jedinica u jednu, optimizirani su bazični zahtjevi stanovanja kao što je dvostrana orijentacija i ostvarivanje relacije s vanjskim svijetom, slobodno protjecanje prostora i fleksibilnost u funkcioniranju.Logično rješenje u danim okolnostima bilo je privatni prostor odmora koji obuhvaća spavaću sobu s garderobom i kupaonicom locirati uz mirnije, dvorišno pročelje, dok je dnevni prostor okrenut na javni, bučniji prostor trga i pročelje s kojeg se otvara jedinstveni pogled na tornjeve Zagrebačke katedrale.
Uz prostor dnevnog boravka i kuhinje vezani su i servisni prostori i prostor koji je funkcionalno trebao ostati otvoren za moguće sadržaje kao što su prostor za fitness ili gostinjska soba, odnosno dječja soba u budućnosti.Kako bi se postigla dodatna zaštita od buke koja dopire s trga u vrijeme čestih javnih događanja, insertirane su dodatne klizne stijene koje ritmično prate postojeću podjelu na fasadi.Uređenje stana predstavljalo je proces orkestriranja različitih dionica u skladnom dijalogu – ambijenata kojima se žele probuditi određene emocije, kojima se želi odgovoriti i na investitorove ambicije i aspiracije.Postojećim betonskim zidovima i pravokutnoj geometrijskoj jasnoći suprotstavljen je novoprojektirani sustav zidova, obloga i pregrada blagih zakošenja obrađenih u finom orahovom furniru, a bjelina visokih stropova u kontrastu je s niskim nišama obrađenim na isti način kao i zidna obloga.Ulaskom u stan prostor se ne doživljava na mah, na prvi pogled u svojoj cjelini, već svojim stupnjevanjem u horizontalnom i vertikalnom smislu omogućava da se otkrije pogled iz dnevnog boravka na tornjeve katedrale i bude time još jače naglašen. U takvom otvorenom i jasnom prostoru umetnut je element sinkope. To je niša biblioteke s ugrađenim divanom, tapeciranim u kožu boje konjaka, koja je obrađena orahovim furnirom i namijenjena je povlačenju u zaklon i intimu posvećenu čitanju i kontemplaciji, odmoru. Kod drvenih obloga vodila se velika briga o detalju, sve vidljivo u izmjeni širih i užih fuga u vertikalnom i horizontalnom smjeru koje ritmiziraju drveno platno. Tom ritmu doprinose i brončane ručke položene po cijeloj visini vratiju ormara, kao i rasvjeta koja prati i naglašava ritmičnu igru.Igra svjetla i sjene, ostvarena cizeliranjem površine, ponavlja se i na kamenim zidnim površinama, pri čemu fuga među kamenim pločama postaje ljevkasta, a njen smjer negira vertikalnost i pravilni ritam zidne obloge. Sve postaje naoko proizvoljno i dinamično – ali, nije.Kamen je koža koja se navlači na zid na način da se granica između zida i njegove obloge ne sakriva, već potencira i jasno razdvaja detaljem L inox profila.
Taktilna svojstva primijenjenih materijala prate način korištenja prostora od utilitarnosti lijevanih podova i zidnih premaza, kuhinjskih fronti u inoxu, preko reprezentativne hladnoće kamenih podova u ulaznom dijelu, topline hrastovog parketa u prostoru boravka do mekoće debelog tepiha i tekstilne obloge zida u prostoru spavaće sobe.
U svakom slučaju, nastojao se stvoriti dom za mladog suvremenog poslovnog čovjeka, a istovremeno primijeniti iskustva tradicionalnih, ugodnih, materijalima bogatih prostora.
