Smještena je na rubnom dijelu grada na prostranoj parceli (7000m2) i nosi specifične zahtjeve investitora za izgradnjom obiteljske kuće na način da se kao materijal ne smije koristiti beton niti drugi materijali koji nisu u skladu s radiestezističkim i feng shui principima. Isti principi i filozofija bili su nit vodilja i kod finog pozicioniranja kuće na parceli kao i orjentacije i veličine otvora na pročelju. Kao rezultat, kuća je građena isklučivo prirodnim materijalima kao što su opeka, drvo, voštani papir..
Niz ograničenja predstavljalo je izazov koji je rezultirao kućom koja svoje izvore traži u tadicijskom graditeljstvu, kao i modernističkoj uporabi opeke, suzdržane igre volumena, a opet prepoznatljivog i jedinstvenog izričaja.
Kuća je prepoznata i od strukovnog Udruženja hrvatskih arhitekata i nagrađena nagradom „Drago Galić“ za najbolje ostvarenje na području stambene arhitekture 1997. godine
