Rabski benediktinski samostan sv. Andrije, kao jedan od najstarijih i u urbanističko-arhitektonskom smislu najvrednijih samostanskih sklopova na otoku, zaslužuje doličnu obnovu, restauraciju i prezentaciju.Vrijeme u desetljećima, a i stoljećima iza nas, ostavilo je tragove na izvornom arhitektonskom izričaju kompleksa, a niz povremenih intervencija je spriječilo optimalni funkcionalni razvoj. Želja je i nastojanje da se novim projektom rekonstrukcije ovaj vrijedni kompleks dovede u optimalno stanje.
S jedne strane, ovaj kompleks star tisuću godina s tragovima raznih stilskih faza u kojima je oblikovan, od romanike preko gotike i renesanse do novijeg doba, treba obnoviti tako da povijesna slojevitost, poništavana ili mijenjana kroz vrijeme njegove egzistencije, ponovno postane prepoznatljiva. S druge strane, povijest gradnje u kojoj je prvotna jezgra sukcesivno proširivana , ostavila je pojedine zone samostana komunikacijski komplicirano dostupnima, što predstavlja prepreku njegovom funkcioniranju.
Prema tome, temeljno načelo buduće obnove jest maksimalna prezentacija arhitektonski najkvalitetnijih dijelova uz poboljšanje funkcionalnosti prostorne organizacije.